Naslovnica Blog

Mostovi

Nedostaje Vam jedan ili više zuba? U dilemi ste kako nadomjestiti žvačne plohe? Zabrinjavaju Vas astronomske cijene?

Dentalni mostovi rješenje su za osobe kojima nedostaje jedan ili više zuba, izrađeni od biokompatibilnih materijala koji garantiraju trajnost i vračaju osmijeh na svako lice. Uvođenje protetskih mostova u modernoj stomatologiji predstavlja značajan napredak u obnovi zubi i osmijeha pacijenata koji su izgubili jedan ili više zuba. Protetski mostovi su siguran, dugotrajan i estetski prihvatljiv način zamjene zuba koji nedostaje ili kompletnog zubnog niza. Dentalni mostovi imaju ključnu ulogu u obnavljanju funkcionalnosti usta i vraćanju samopouzdanja pacijentima. U ovom članku ćemo istražiti šta su protetski mostovi, različite vrste mostova, prednosti i procedure vezane za njihovu primjenu.

Povijest mostova
Dentalnii mostovi su jedan od najstarijih oblika protetske stomatologije koji se koriste za zamjenu izgubljenih zubi. Ovi mostovi imaju dugu povijest koja seže unatrag tisućama godina.
U antičkom svijetu, egipatski i etruščanski stomatolozi koristili su metale poput zlata i srebra kako bi izrađivali mostove koji bi zamijenili izgubljene zube. Ovi mostovi su se fiksirali na susjedne zube pomoću metalnih traka ili konaca.
Tijekom srednjeg vijeka, protetski mostovi su i dalje korišteni, ali su se razvijali novi materijali i tehnike. Stomatolozi su počeli koristiti kosti i zube životinja kako bi izradili kosti mostova koje bi se kasnije fiksirale na preostale zube.
Razvoj protetskih mostova doživio je veliki napredak u 18. i 19. stoljeću. U 19. stoljeću, francuski stomatolog Pierre Fauchard bio je pionir u modernoj stomatologiji i razvio je tehniku izrade mostova koji su se fiksirali na zube s pomoću kopči i vijaka.
U 20. stoljeću, razvoj stomatoloških materijala kao što su keramika i porculan omogućio je stvaranje estetski privlačnijih protetskih mostova. Tehnologija dentalnih implantata također je značajno napredovala, što je omogućilo razvoj implantatno potpomognutih mostova.

Protetski mostovi su postali nezamjenjivi dio suvremene stomatologije, pružajući pacijentima funkcionalnost, estetiku i samopouzdanje. Napredak u tehnologiji i materijalima nastavlja unapređivati ​​ovu vrstu protetskih rješenja, čineći ih sve sigurnijim, trajnijim i prirodnijim izgledom i dan danas.
CAD-CAM (Computer-Aided Design and Computer-Aided Manufacturing) je jedna od modernih tehnologija koja omogućuje preciznu i brzu izradu protetskih mostova. Koristi se digitalno skeniranje pacijentovih zuba i usne šupljine kako bi se stvorio 3D model. Na temelju tog modela, računalni softver omogućuje dizajniranje mosta uzimajući u obzir pacijentove potrebe i anatomiju. Nakon što je most dizajniran, CAD-CAM sustav koristi CNC (Computer Numerical Control) tehnologiju za precizno obrađivanje blok materijala i izradu gotovog protetskog mosta. Ova tehnologija smanjuje vrijeme izrade i omogućuje visoku kvalitetu i prilagodbu mosta pacijentu.

Što su mostovi?
Mostovi su protetski nadomjesci koji zamjenjuju jedan ili više izgubljenih zuba.Most se sastoji od dvije ili više međusobno povezanih krunica koje se trajno fiksiraju na nosače te međučlana koji nadoknađuje izgubljeni zub.Nosači se oblikuju prilikom brušenja kako bi stvorili dovoljno prostora za budući protetski rad.Mostovi mogu biti izrađeni od različitih materijala,uključujući cirkon,keramiku,metal ili kombinaciju ovih materijala.
Cirkon-keramički most je protetski nadomjestak čija je osnova napravljenja od cirkonij oksidne legure te je presvučena obložnom keramikom.Cirkon je materijal velike čvrstoće, visoke biokompatibilnosti te je estetski ugodniji oku.Cirkonski mostovi se mogu korisiti u svim dijelovima usne šupljine.
Za razliku od cirkonskih mostova,metal keramički mostovi imaju osnovu napravljenu od metala koja se prekriva slojem keramike.Metal keramički mostovi su također dugotrajni i čvrsti kao cirkonski mostovi.Nedostatak im je u estetskom dijelu jer s godinama može doći do povlačenja zubnog mesa i prosijavanje metala uz rub zubnog mesa.Zbog tih estetskih
ograničanja,više se koriste u stražnjim regijama za kutnjake i pretkutnjake.
Izbor materijala ovisi o individualnim potrebama i stanju pacijenta,a izrađuju se tako da se usklade s bojom i oblikom prirodnih zuba pacijenta,pružajući im prirodan i simetričan osmijeh.
Implantno podržani mostovi su također popularna opcija.Oni se korsite kada pacijent nema dovoljno prirodnih zuba za podršku mostu.U ovom slučaju, dentalni implantati se postavljaju u čeljust kako bi služili kao kao stabilna osnova za most.Implantno podržani mostovi su izuzetno sigurni i stabilni,a osim toga pomažu u očuvanju gustoće kostiju u čeljusti.

Zašto mostovi?
Prednosti mostova su mnogobrojne.Najvažnija prednost je obnavljanje funkcije i cijeline žvačnog sustava..Gubitak jednog ili više zuba može otežati stvari žvakanje hrane, izazvati pronleme pri govoru i utjecati na ukupnu raspodjelu sila žvakanja.
Druga prednost protetskih mostova je estetski aspekt. Nedostatak jednog ili više zuba može biti estetski neprivlačan i utjecati na samopouzdanje pacijenta.Osim toga imaju ulogu u očuvanju zdravlja okolnih zuba.Kada se zubi izgube,okolni zubi mogu pomaknuti svoj položaj,što može dovesti do neravnoteže u zagrizu.Protetski mostovi ispunjavaju prazninu i
sprječavaju pomicanje ostalih zubi,održavajući stabilnost i ravnotežu u ustima.
Nedostatak ovakve terapije je što je za nju potrebno imati obostrano očuvan zubni niz kako bi se most mogao postaviti na mjestu gdje nedostaje žvačni član, stoga pacijenti koji su “izgubili” stražnje zube ćesto prije terapije mostova moraju ugraditi implantate.

Proces postavljanja mosta?
Procedura se odvija u nekoliko koraka.Prvo će se izbrusiti zubi s obje strane praznog prostora.što uključuje uklanjanje malog dijela zubne supstance kako bi se stvorio prostor za most.Nakon toga se uzimaju otisci kako bi se precizno izradio most.Ti se otisci šalju u laboratorij gdje se individualno izrađuje prma otisku pacijenta.U međuvremenu,pacijent može dobiti privremeni most kako bi se očuvala funkcionalnost i estetitka dok se most izrađuje.Pacijent kroz dva ili tri dolazaka odrađuje probu konstrukcije gdje provjeravamo funkcionalnost,udobnost,zagriz i sl. Kada su pacijent i stomatolog zadovoljni s radom,most se trajno pričvrćuje uz pomoć adhezivnog cementa.
Važno je napomenuti da protetski mostovi zahtijevaju dobru oralnu higijenu koja uključuje redovno četkanje zuba,čišćenje interdentalnih prostora i redovite kontrole(6mj-12mj).

Zaključak
Protetski mostovi su izuzetno koristan i estetski prihvatljiv način zamjene nedostajućih zuba. Oni obnavljaju funkcionalnost usta, poboljšavaju estetiku osmijeha i održavaju zdravlje okolnih zuba. Procedura za postavljanje mosta je relativno jednostavna, a redovna oralna higijena i posjete stomatologu su ključni za dugotrajnost i uspjeh mosta. Uz protetske mostove, pacijenti mogu povratiti osmijeh i samopouzdanje, te uživati u punoj funkcionalnosti svojih zuba. Obratite nam se s punim povjerenjem i postanite dio naše zadovoljne baze pacijenata.

Izbjeljivanje zubi

Izbjeljivanje zubi je proces kojim se uklanjaju obojenja zubi te im se vraća prirodno bijeli i sjajni izgled. Koji su najčešći uzroci obojenja zuba, koje metode izbjeljivanja postoje i koji su nedostaci izbjeljivanja, pitanja su kojima ćemo se zabaviti u ovom članku.

Što uzrokuje obojenje zuba?

Obojenja mogu nastati zbog unutrašnjih i vanjskih faktora. Unutarnja obojenja nastaju ugradnjom kromatogena (pigment) u caklinu i dentin te se teško uklanjaju. Obojenja se još dijele na preeruptivna (dok zub nije izniknuo) i posteruptivna obojenja (nakon što je zub izniknuo).

Preeruptivna obojenja

Neka od preeruptivnih obojenja nastaju zbog uporabe fluora (kredasto bijeli zubi) i tetraciklina (smeđi zubi) tijekom trudnoće. Amelogenesis imperfecta i dentinogenesis imperfecta nasljedni su poremećaji koje karakterizira obojenje zube u smeđu ili sivu boju. Eritroblastoza, Epidermolysis bullosa, eritropoetska porfirija i alkaponturija još su neki od poremećaja koji uzrokuju obojenje zubi.

Posteruptivna obojenja

Posteruptivna obojenja mogu nastati zbog starih i loših ispuna koji su napuknuti i tako omogućuju lakši prodor bakterija i kemikalija. Amalgamski ispuni mogu izazvati sivo obojenje zuba jer u sebi sadrže srebrov nitrat. Obojenje zuba također može biti posljedica traume, zub tada najčešće poprimi tamnsivkastu boju. Kod neprikladne endodontske terapije gdje se  u potpunosti ne odstrani pulpa, doći će do obojenja zuba. Nekroza pulpe koja nastaje kao posljedica prodora bakterija ili kemijskih iritacija uzrokuje razgradnju tkiva čime se oslobođaju nusprodukti koji mogu uzrokovati obojenje zuba. Promjene boje zubi češće su kod starijih ljudi zbog stanjivanja cakline tijekom života.

Vanjska obojenja

Vanjska obojenja nastaju zbog nakupljanja kromogena na površini cakline koje nastaje zbog pušenja ili konzumiranja pića kao što su kava, vino ili čaj te nakupljanja prekromogena zbog korištenja tekućina za ispiranje usta (primjerice klorheksidina). Ona mogu nastati i zbog loših ispuna, karijesa te nakupljanja kamenca i plaka. Lakše se uklanjaju od unutarnjih obojenja, a uključuju postupke pjeskarenja i uklanjanja kamenca.

Tko može pristupiti zahvatu izbjeljivanja zubi?

Svaki pacijent je slučaj za sebe, ali neke indikacije su generalno najčešće. One uključuju promjenu boje uzrokovanu starenjem, promjenu boje uzrokovanu raznim pićima (kava, vino, čaj), obojenja uzrokovana tetraciklinom i flurom, želje pacijenta (estetski razlozi) i traume zuba. Kod pacijenata koji imaju osjetljive zube, vrlo tamne zube, puno ispuna, karijese, kao i kod onih koji su u trudnoći ili su mlađi od 10 godina, izbjeljivanje zubi se ne preporuča.

Najčešće metode izbjeljivanja

In office izbjeljivanje

Većinom se koriste sredstva visokih koncentracija, 30%-35% vodikov peroksid ili 35% karbamid peroksid koji se u obliku gela nanose na zube. Okolna tkiva zaštite se materijalom od akrilata te se postavlja gingivna zaštita. Radi bržeg izbjeljivanja uključuje se polimerizirajuća lampa te proces traje između 20 i 30 minuta, a po potrebi i dulje, dok pacijent nije zadovoljan. Prednost ove metode je što su rezultati trenutačni i provodi se u prisustvu doktora.

At home izbjeljivanje

Proces započinje uzimanjem otiska radi individualizirane udlage koju pacijenti sami koriste doma uz pripravke iz ljekarne ili trgovine u kojima se prodaju. Pripravci dolaze u obliku gela od 10% vodikovog ili karbamid peroksida. Najbolji učinak postiže se nošenjem udlage u vremenskom periodu od jednog do dva sata. Preporuča se nositi je noću jer tako manje gela izlazi iz udlage. Udlaga se koristi do željene bjeline (ne dulje od 6 tjedana).

Izbjeljivanje avitalnih zuba

Obojenja avitalnih zuba nastaju zbog degeneracije pulpnog tkiva tokom traume. Proces izbjeljivanja obavlja se u ordinaciji. Prvi korak je zaštita okolnih mekih tkiva. Napravi se otvor na unutarnjoj strani zuba te se u njega aplicira vatica natopljena 35 % vodikovim peroksidom. Na zub se se aplicira halogena lampa u duljini trajanja od 5 minuta. Postupak se ponavlja 5-6 puta.

Izbjeljivanje avitalnih zuba može se postići i walking bleach metodom.

Pjeskarenje

Pjeskarenje je postupak u kojem abrazivnim sredstvima uklanjamo površinski sloj cakline. Ono se izvodi finim gumicama kojima se polira zub. Tako dolazi do sjaja i glatkoće te do promjene boje zuba. Primjenjuje se kod hipermineralizacije, hipomineralizacije, demineralizaciji nakon ortodontskih aparata, nepotpunog razvoja površinskog sloja zuba te pri uklanjanju obojenja uzrokovanih fluorozom.

Nuspojave izbjeljivanja

  • Izbjeljivanjem nastaje i veća hrapavost te se smanjuje omjer kalcija i fosfata.
  • Sredstva za izbjeljivanje mogu loše utjecati na ispune jer oslabljuju vezu između zuba i materijala pa je potrebno takve zahvate odgoditi za tjedan ili dva.
  • Pojava bijelih mrlja na zubnom mesu ukoliko se prikladno ne zaštiti tokom procesa izbjeljivanja. Ova promjena nestaje kroz par sati.
  • Jedna od najčešćih nedostataka je preosjetljivost zuba koja se javlja kod 66 % pacijenata. Promjene uglavnom nestanu kroz jedan dan. Ukoliko se javila preosjetljivost tijekom ili prije izbjeljivanja, nanese se materijal za desenzibilizaciju koji će zaštiti zube.

Zaključak

Izbjeljivanje je brz, efikasan i bezbolan (ukoliko ne dođe do preosjetljivosti) proces koji se koristi samo u estetske svrhe. Jednostavan je i ugodan, kako za doktora tako i za pacijenta. Nuspojave su minimalne ukoliko se proces ne ponavlja često.

Pušenje i oralno zdravlje

Svi smo upoznati s činjenicom da je pušenje štetno za naš organizam, pogotovo za usnu šupljinu koja je prva na udaru. U ovome članku predstaviti ću Vam neke od problema koje kronično korištenje duhanskih proizvoda može uzrokovati.

Sastav dima

U dimu cigareta najveći udio imaju ugljikov monoksid, aromatski ugljikovodici te alkaloidni spojevi. Nikotin spada u alakloidne spojeve s dušikom i odgovoran je za stvaranje ovisnosti. Također ubrzava rad srca te uzrokuje porast arterijskog tlaka. Do ovih fizioloških promjena dolazi zbog povećanog lučenja adrenalina. U manjim postotcima nalazimo kancerogene tvari koje mogu uzorokvati mutacije stanične DNA što pogoduje razvoju tumora. Primjeri takvih spojeva su toluidin, uretan, poliaromatski ugljikovodici, naftilamin, nitrozamin i dr.

Zdravstvene komplikacije uzrokovane pušenjem koje mogu imati ozbiljne posljedice

Parodontitis

Dokazano je da pušenje utječe na razvoj parodontitisa tako što smanjuje prisutnost kisika u parodontnim džepovima, a takvi uvjeti pogodni su za razmnožavanje bakterija. Plak je još jedan rizični faktor koji ima sinergističko djelovanje s dimom, što znači da se povećava rizik od parodontitisa. Također je dokazano da mladi između 21. i 26. godine imaju duplo veću šansu za razvoj parodontitisa dok oni koji počnu pušiti između 15. i 18. godine imaju i do tri puta veću šansu.

Rak usne šupljine

Smatra se da su alkohol i pušenje glavni uzročnici karcinoma usne šupljine. Alkohol pojačava štetne učinke pušenja tako što povećava propusnost tkiva za čestice iz dima. Rak usne šupljine uglavnom se pojavljuje između 40. i 70. godine života te je češći kod muške populacije. Karakteristični simptomi su žarenje jezika i usta te otežano gutanje i govor. Također se mogu pojaviti crveno-bijele mrlje, baršunasta sluznica te rane koje sporo zacjeljuju.

Eritroplakija

Najteže prekancerozno stanje je eritroplakija. Pojavljuje se u obliku plaka žarko crvene boje. U većini slučajeva prelazi u karcinom, samo je pitanje vremena. Incidencija se povećava s brojem konzumiranih cigareta u danu.

Leukoplakija

Leukoplakija je prekancerozno stanje u obliku bijelih mrlja koje se ne mogu sastrugati. Glavnim uzrokom smatra se pušenje (leukoplakija nicotinica), koje u kombinaciji s alkoholom povećava šansu za pojavljivanjem čak i do 15%. Leucoplakia erosiva i verrucosa smatraju se težim oblikom lekuoplakije. Leukoplakija se prvo pojavljuje kao crvene mrlje i otekline te kasnije postaje rožnata i mjenja boju u bijelo žutu. Uglavnom je locirana na dnu usne šupljine ili paramedijalno od donje usne.

Pušačko nepce

Dolazi do promjena na tkivu nepca koje su uzrokovane dugoročnim pušenjem lula i cigara. Nije toliko često kod pušača cigareta. Obično dolazi do diskoloracije nepca u sivu boju, oticanja žlijezda te pojave neravnih rubova.

Manje opasne promjene uzrokovane pušenjem

Pušačka melanoza

Pojačano lučenje melanocita zbog djelovanja nikotina dovodi do hiperpigmentacije tkiva koja se prestankom pušenja može samostalno povući.

Halitoza

Halitoza je prisutnost lošeg zadaha uzrokovana pušenjem. Nastaje zbog povećanog razmnožavanja anaerobnih bakterija koje razgrađuju aminokiseline do sumporovodika.

Obojenost zuba

Dolazi do pigmentacije zubi u obliku žuto-smeđih mrlja. Razina pigmentacije povećava se s produljenjem korištenja duhanskih proizvoda.

Pušenje i implantati

Pušenje kod terapije implantatima značajno povećava rizik neuspjeha jer negativno utječe na više faktora. Nikotin iz dima djeluje kao vazokonstriktor u gingivi te tako oslabljuje formiranje ugruška koji je bitan tokom ugradnje implantata i radi zarastanje rane. Tvari iz dima uzrokuju  smanjenje krvnih žila i samim time protok kroz njih. Također dolazi do koštane resorpcije i sporijeg cijeljenje kosti i okolnih mekih tkiva.

Pacijenti koji su pušači mogu se liječiti ugradnjom implantata, ali uz određene uvjete. Najvažniji faktor je da održavaju zadovoljavajuću oralnu higijenu te da apstiniraju od pušenja tjedan dana prije ugradnje implantata i osam tjedana nakon, kako bi zahvat bio siguran i učinkovit.

Zaključak

Prestankom pušenja ukloniti ćete velik broj rizičnih faktora koji mogu uzrokovati benigne, ali i puno opasnije maligne promjene u usnoj šupljini. Ovo je posebno važno ukoliko već imate neke zdravstvene probleme koji zahtijevaju liječenje.

Zubi u trudnoći

Primijetili ste promjene u usnoj šupljini tijekom trudnoće? Zubi vam nisu kao što su nekad bili? Zanima Vas je li to “normalno” i što možete poduzeti po tom pitanju?

Nadamo se da će Vam ovaj tekst olakšati brige i pomoći pri donošenju odluke za brigu o Vašim zubima. 🙂

Koje se tjelesne promjene javljaju u trudnoći i zašto?

Promjene u trudnoći normalna su pojava i uglavnom su varijabilne, započinju već u prvom tromjesečju, a mogu nestati prije poroda ili potrajati do nekoliko mjeseci nakon njega.

1. Sistemske promjene

Tijekom trudnoće dolazi do sistemskih promjena kao što su povećanje krvnog tlaka, anemija, povraćanje i mučnina, ubrzano disanje te metaboličke i kožne promjene.

2. Promjene na zubima i usnoj šupljini (terapija)

2.1 Povećana prisutnost karijesa

Uslijed promjene prehrambenih navika koje uključuju povećanje unosa hrane, a samim time povećan je i unos ugljikohidrata, smanjuje se pH u ustima (kiselost raste) što pridonosi pojavi karijesa. Mučnina i povračanje zbog učestalih obroka također smanjuju pH u ustima. Kod trudnica dolazi i do natečenja gornjeg dijela ždrijela, što noću otežava disanje kroz nos. To uzrokuje kserostomiju (suhoća usta) zbog čega se smanjuje zaštitni utjecaj sline koja ima ključnu ulogu u supresiji razvoja bakterija koje uzrokuju karijes.

Ako uz sve navedene promjene u jednadžbu dodamo i nedovoljnu oralnu higijenu (što nije iznenađujuće obzirom na sve poteškoće s kojima se trudnice susreću) možemo zaključiti da su trudnice pod povećanim rizikom od nastanka karijesa. Ako se karijes ne sanira na vrijeme, može se razviti u dublju infekciju koja prodire u kost te dolazi do pojave apscesa. Apsces karakterizira oteklina u razini korijena zuba koja je bolna na dodir.

Pravilno održavanje oralne higijene te promjena prehrambenih navika je prvi korak prema izbjegavanju karijesa. Prehrana bogata voćem i povrćem potiče lučenje sline što pomaže u obrani od bakterija. Vaš stomatolog će Vam pokazati kako pravilno održavati higijenu te pristupiti liječenju karijesa u ustima jer oni negativno utječu na plod. Naime, aktivni karijes povećava rizik za nastankom karijesa kod nerođenog djeteta. Također se preporuča i profesionalna topikalna fluoridacija u ordinicaji koja dodatno štiti zube od karijesa. Kod dubljih infekcija potrebno je endodontsko liječenje.

2.2 “Jedna trudnoća, jedan zub”

Poznata je uzrečica koja nije uvijek istinita. Prema istraživanjima, uzrok gubitka zuba najčešće potječe od prije trudnoće, ali su procesi koji pridonose gubitku zuba, sada ubrzani. Ti procesi uključuju:

  • češće povraćanje
  • refluks
  • smanjenu noćnu salivaciju
  • lošu oralnu higijenu
  • loše prehrambene navike
  • učestalu pojavu karijesa
  • osjetljivost zubnog mesa
  • hormonalne promjene

Poboljšanje oralne higijene i prehrambenih navika uvelike pridonosi smanjenju rizičnih čimbenika te će uz redovite posjete Vašem stomatologu olakšati nošenje s izazovima trudnoće.

2.3 Dentalna erozija

Nepovratan gubitak cakline zbog utjecaja vanjskih i unutarnjih kiselih čimbenika naziva se dentalnom erozijom. Neki od vanjskih čimbenika su: kisela hrana i pića (svježe voće, zakiseljena hrana, gazirana pića, vino, ocat). Također, lijekovi kao aspirin te vitamin c i preparati željeza mogu oštetiti caklinu.

Unutarnji čimbenici koji utječu na pojavu dentalne erozije su povraćanje i refluks. Povraćanje će uzrokovati promjene poput oštrog brida na unutrašnjoj strani sjekutića, dok kod refluksa, promjene možemo pronaći na kvržicama i unutrašnjoj strani kutnjaka. Početna faza je bezbolna, ali daljnjim djelovanjem kiselina dolazi do toplinske preosjetljivosti i do uleknuća kvržica, odnosno gubi se prvobitna morfologija zuba.

Pravilnom oralnom higijenom možemo zaustaviti progresiju dentalne erozije tako što ćemo izbjegavati četkanje pola sata do sat vremena nakon unosa kiselih pića i hrane ili povraćanja. Preporuča se četkica koja ima mekane nastavke i lagani pokreti prilikom četkanja kako nebi stanjili sloj cakline koji je  omekšan kiselinom. Nakon povraćanja poželjno je popiti 1 čajnu žličicu sode bikarbone u čaši vode, kako bi neutralizirali želučanu kiselinu. Savjetuje se konzumacija manjih obroka, izbjegavanje kiselih pića i hrane 2 sata prije spavanja jer je lučenje sline tokom spavanja smanjeno.

2.4 Upala zubnog mesa (trudnički gingivitis)

Pojavljuje se u 60-70% trudnih žena, a uzrok nije u potpunosti razjašnjen. Smatra se da povišena koncentracija hormona progesterona koji cirkuliraju krvlju, uzrokuje širenje gingivnih kapilara što omogućuje lakši pristup bakterijama. Također, dolazi do promjena bakterija u parodontom džepu uslijed hormonalnih promjena i slabijeg odgovora imunuloškog sustava. Uz prije navedene čimbenike vezane za lošu oralnu higijenu i prehrambene navike, znatno se povećava nakupljanje plaka, otečenost i crvenilo gingive. Kod trudnica koje su prije imale gingivitis, doći će do pojačanih simptoma uslijed hormonalnih promjena i razvoja plaka, dok kod trudnica koje nisu imale gingivitis, a ne paze na oralnu higijenu, postoji velika vjerojatnost da će i kod njih doći do upale zubnog mesa.

Pranje zubi nakon svakog obroka te korištenje konaca/interdentalnih četkica uvelike će smanjiti simptome. Ukoliko postoji pristunost plaka i kamenca ili bilo kakvih defekta, potrebno ih je sanirati što prije. Kod težih slučajeva preporuča se korištenje preparata na bazi klorheksidina.

2.5 Trudnički parodontitis

Pojavljuje se kod trudnica koje su prije imale gingivitis i lošu oralnu higijenu (koja je uzrokovala nakupljanje plaka). Dolazi do ireverzibilne promjene potpornih struktura zuba i stvaranja parodontnih džepova. Ostali simptomi uključuju povlačanje i krvarenje gingive, pomičnost zuba te loš zadah. Ako u ovoj situaciji ne poduzmemo ništa, rezultat će biti gubitak zuba.

Poboljšanje oralne higijene imperativ je u slučaju parodontitisa. Četkanje zubi minimalno dva puta na dan, poželjno nakon svakog većeg obroka te korištenje konaca/indertentalnih četkica. Savjetuje se otići na pregled kod specijalista parodontologije te se može obaviti subgingivno struganje i poliranje korijenova (terapije za smanjenje parodontnih džepova).

Prehrana kod trudnica

Smanjivanjem unosa šećera iz ugljikohidrata koji su nam lako dostupni u današnjem svijetu, poboljšavamo šanse u borbi protiv bakterija u ustima. Jelovnik bi se trebao bazirati uglavnom na proteinima (meso životinjskog podrijetla, riba, sir, jaja), povrću, voću i složenim ugljikohidratima (riža, krumpir). U trudnoći je povećana potreba za vitaminom C (jača zubno meso i smanjuje krvarenje) te kalcijem. Gazirana pića zamijenite s vodom ili nezaslađenim sokovima, a nakon slatkiša poželjno je oprati zube ili uzeti žvakaću gumu bez šećera.

Lijekovi i preparati kod trudnica

Kod bolova dopušteno je uzeti paracetamol (lupocet) tijekom cijele trudnoće, dok je ibuprofen (brufen effect/neofen combo) siguran samo u prvom i drugom tromjesečju.

Kod dentalnih erozija ili povećane prisutnosti karijesa poželjno je napraviti profesionalnu topikalnu fluoridaciju koja je sigurna tijekom drugog i trećeg tromjesečja.

Klorheksidin diglukonat i ksilitol sigurni su preparati za trudnice i koriste se u prevenciji oralnih bolesti.

Uporaba lokalnih anestetika smatra se sigurnom kod trudnica, osim tijekom prvog tromjesečja i druge polovice trećeg tromjesečja.

Zaključak

Velik broj promblema s usnom šupljinom tokom trudnoće može se prevenirati ili smanjiti adekvatnom oralnom higijenom i malim preinakama u prehrambenim navikama. Te navike će kasnije pozitivno utjecati na Vas i Vaše zdravlje, a time i na zdravlje Vašeg djeteta.

Redovna kontrola i čišćenje kamenca

Svima je dobro poznato da pravilnom higijenom zubi uklanjamo zubni plak. Međutim, što je sa zubnim kamencom? Informirajte se o njegovom nastanku, nakupljanju i uklanjanju kako biste promjenama u životnom stilu i navikama posjećivanja stomatologa osigurali svojim zubima što svjetliju budućnost!

Zubni plak ili zubni kamenac – u čemu je razlika?

Zubni plak bezbojni je biofilm – nakupina bakterija i ostataka hrane koja se taloži na površini zubi i zubnih aparatića. Zubni plak nakuplja se kontinuirano tijekom dana i uklanja se redovitom higijenom zubi te sam po sebi ne predstavlja zdravstveni problem. Ukoliko se ne uklanja dovoljno često ili dovoljno efikasno, zubni plak može postati zubni kamenac.

Odlaganjem minerala koji se nalaze u slini, zubni plak s vremenom postaje čvrsti zubni kamenac koji se najčešće nakuplja na granici zubnog mesa, a zbog svoje bijelo-žute boje teško je primjetan. U usnoj šupljini nalazi se velik broj bakterija – među njima nalazimo „dobre“ i „loše“, a zubni kamenac svojom poroznom, čvrstom strukturom i hrapavom površinom omogućuje uvjete za uspješnu kolonizaciju upravo onih „loših“ bakterija, što dovodi do razvoja zdravstvenih komplikacija.

Zdravstvene komplikacije vezane uz zubni kamenac

Parodontne bolesti općenito kronična su upalna stanja koja zahvaćaju potporne strukture zuba, a glavni etiološki faktor njihovog nastanka nakupljanje je bakterijskog plaka. Nekontrolirani zubni plak koji postepeno postaje zubni kamenac prvo dovodi do gingivitisa. To je lokalizirana upala zubnog mesa, a može se očitovati crvenilom i krvarenjem na dodir. Gingivitis je moguće u potpunosti izliječiti pravilnom oralnom higijenom, međutim, ukoliko se ne liječi na vrijeme, može postepeno prerasti u parodontitis, što je uglavnom kronična upala desni koja uključuje ozbiljnije posljedice za zdravlje kao što je gubitak zuba.

Zdravstvene komplikacije vezane uz zubni kamenac posljedica su kolonizacije bakterijama koje su odgovorne za nastanak karijesa te upale i truljenja zuba. Osim neotklonjenog zubnog kamenca kao glavnog uzročnika, postoje i ostali rizični čimbenici za nastanak i napredovanje parodontnih bolesti, a to su:

    • sistemske bolesti – dijabetes, osteoporoza
    • dob
    • pušenje
    • genetički čimbenici
    • stres
    • pretilost
    • konzumacija alkohola.

Liječenje i prevencija parodontnih bolesti stoga podrazumijevaju nekoliko intervencija koje, osim posjete stomatologu, obuhvaćaju i promjene životnih navika.

Kako spriječiti nastanak zubnog kamenca?

Uklanjanje zubnog plaka daleko je jednostavnije od uklanjanja mineraliziranog oblika, odnosno kamenca, stoga je najbolje držati se oralne higijene koja sprječava njegov nastanak. Najvažniji koraci koji će Vam pomoći da izbjegnete razvoj zubnog kamenca su:

  • Redovito pranje zuba – zube je potrebno prati dva puta dnevno, po dvije minute. Preporuča se koristiti četkicu za zube mekanih vlakana koja je dovoljno mala da njome možete dosegnuti sve zube. Osobito treba obratiti pozornost na površine na stražnjim zubima koje su teško dostupne. Prema rezultatima nekih istraživanja (Wang i sur., 2020.) električne četkice su, zbog postizanja bržih pokreta od ljudske ruke, efikasnije u uklanjanju zubnog plaka.
  • Upotreba zubne paste s fluoridom – sprječava demineralizaciju zubne cakline, pomaže u njezinom obnavljanju, odnosno remineralizaciji, te ima antibakterijski učinak.
  • Upotreba zubnog konca – ključan je za uklanjanje zubnog plaka s mjesta koja su nedostupna četkici kao što je između zuba.
  • Upotreba vodice za usta – svakodnevno ispiranje usta vodicom s antimikrobnim svojstvima pomaže u eliminaciji bakterija koje nakupljanjem grade zubni plak.
  • Kontrola prehrane – zašećerena hrana i pića stvaraju plodno tlo za razmnožavanje bakterija u ustima. Nije potrebno u potpunosti se odreći slatkoga kako biste imali zdrave zube, ali je potrebno pridržavati se razumnog unosa šećera, osobito između obroka.
  • Prestanak pušenja – prema rezultatima istraživanja (Bergström, 1999.) učestalost zubnog kamenca kod skupine pušača bila je čak 86 % u usporedbi sa 65 % u skupini nepušača. Valja napomenuti da je u skupini ljudi koji su prestali pušiti učestalost zubnog kamenca pala na onu kod nepušača, što upućuje na to da je šteta od pušenja reverzibilna.

Pravilno pranje zuba

Osim što je vrlo važno da bude redovito, pranje zuba mora biti i pravilno. Osnovni koraci koji se trebaju pratiti prilikom pranja zubi su:

  1. Započnite s vanjskom površinom zuba – nježno četkajte gornje i donje zube, po mogućnosti jedan po jedan kako biste bili sigurni da nijedan dio niste preskočili.
  2. Nagnite četkicu za zube pod kutem od 45° i temeljito pročetkajte rub zubnog mesa kako biste uklonili sve ostatke hrane ili plaka.
  3. Ponovite postupak s unutarnjom površinom zuba – četkajte ih pokretima naprijed-nazad i ponovite korak 2.
  4. Pokretima naprijed-nazad potom četkajte gornju površinu zuba, odnosno onu kojom žvačete. Obratite pozornost na stražnje zube koje je nešto teže dosegnuti.
  5. Ne zaboravite četkicom očistiti i jezik kako biste uklonili nakupljene bakterije koje dovode do lošeg zadaha!

Kako prepoznati zubni kamenac?

Redoviti posjeti stomatologu svakako su neizostavan dio brige o zdravlju zubi i ne bi trebali ovisiti o postojanju nekog zdravstvenog problema. Međutim, ukoliko sumnjate da se na Vašim zubima nakupio zubni kamenac, možete prije posjeta stomatologu provesti i samopregled kojim ćete možda potvrditi svoje sumnje. Promotrite svoje zube i odgovorite na sljedeća pitanja:

  • Primjećujete li da su nestali inače prirodno prisutni razmaci među Vašim zubima?
  • Postoji li bijelo-žućkasti talog duž ruba zubnog mesa na Vašim zubima?
  • Osjećate li hrapavost površine zubnog kamenca kada jezikom prelazite preko površine zubi, osobito s unutarnje strane?

Ukoliko su odgovori na postavljena pitanja potvrdni, vrlo vjerojatno je riječ o zubnom kamencu. Ukoliko su odgovori na pitanja negativni, svejedno trebate nastaviti redovito posjećivati svojeg stomatologa – jednom u šest mjeseci ili godinu dana.

Uklanjanje zubnog kamenca

Jednom kada nastane, zubni kamenac može otkloniti samo stomatolog. Postoje navodni prirodni načini za uklanjanje zubnog kamenca, međutim oni uključuju abrazivna sredstva koja bi mogla dovesti do uništenja cakline i dodatnog pogoršanja stanja. Uklanjanje zubnog kamenca vrlo je lak i bezbolan postupak nakon kojeg još slijedi i poliranje kako bi površina zuba bila glatka pa time i manje podložna nakupljanju plaka i bakterija. Stomatolog koristi razne instrumente za uklanjanje zubnog kamenca, a najčešće je riječ o mehaničkom uklanjanju pomoću skalera i kireta. Postupak je bezbolan i nije potrebna anestezija. Kod nekih pacijenata koji imaju osjetljivije zubno meso moguća je pojava osjetljivosti, ali ona se brzo povlači nakon tretmana.

Pjeskarenje i poliranje zuba

Nakon uklanjanja zubnog kamenca, stomatolog će provesti još i pjeskarenje i poliranje zuba. Ovim postupcima postiže se glatka površina zuba koja je, za razliku od hrapave površine zubnog kamenca, puno manje podložna bakterijskoj kolonizaciji. Pjeskarenje se provodi pomoću uređaja koji izbacuje vodu u kombinaciji s mikroabrazivnim česticama pod pritiskom. Osim što se postiže glađa površina, pjeskarenjem se i zube čisti od mrlja koje nastaju uslijed konzumacije tamnih pića i/ili jela (npr. crno vino, kava) ili pušenja.

Postupak traje 15-ak minuta, bezbolan je i ne oštećuje površinu zuba. Naposljetku će stomatolog provesti poliranje zuba. U postupku se koristi posebna abrazivna pasta koja se na zube nanosi pomoću rotirajuće četkice. Vaši će zubi nakon ovih tretmana biti zdraviji, glatki, sjajni i čak nijansu-dvije svjetliji!

Zaključak

Nastanak zubnog plaka i zubnog kamenca kod većine je ljudi gotovo neizbježan, ali može se držati pod kontrolom. Prilagodba rutine higijene zuba, prehrane, prestanak pušenja, redoviti posjeti stomatologu – sve su to stvari koje već danas možete napraviti za svoje zdravlje! Ne okolišajte i ne dopustite gotovo nevidljivom neprijatelju Vaših zuba, zubnom kamencu, da dovede do ozbiljnih komplikacija oralnog zdravlja!

Prvi posjet djeteta stomatologu

Prvi posjet djeteta stomatologu predstavlja novu fazu odgoja djeteta u kojoj ih roditelj u suradnji sa stomatologom uči održavati oralnu higijenu i razvijati savjest o vlastitom zdravlju. Iako se naizgled ne doima kao važan događaj, traumatičan prvi posjet stomatološkoj ordinaciji može usaditi doživotni strah od stomatologa. Kako bi se takva negativna reakcija izbjegla, donosimo nekoliko savjeta u ovom članku.

Važnost brige o mliječnim zubima

Među roditeljima postoji stav da zdravlje mliječnih zubi nije od tolike važnosti budući da se radi o zubima koji će „ionako ispasti“. Iako su privremeni, mliječni zubi imaju itekakvu ulogu jer potiču normalan rast i razvoj čeljusti. Bitan su preduvjet za urednu prehranu jer omogućuju žvakanje, a jako  su bitan faktor u razvoju jasnog i razumljivog govora. Takve i slične stavke važne su za primjeren psihički razvoj djeteta koji se naravno odražava i na odraslu dob.

Kada je vrijeme za prvi posjet?

Već se u prvom koraku često pravi greška – roditelji se odlučuju posjetiti stomatologa tek kad postoji neki zdravstveni problem u njihova djeteta. Dijete nerijetko prije samog posjeta duže vremena trpi bolove, a posjet zahtijeva izvođenje zahvata koji su bolni i zastrašujući.
Sukladno preporukama krovne američke stomatološke organizacije American Dental Association, prvi posjet treba se obaviti već oko prve godine djetetova života, odnosno prije nego što je stvarno potrebno stomatološko liječenje. Time se omogućava upoznavanje djeteta sa stomatologom, priborom i ordinacijom bez bolne uspomene na pokvareni zub i neugodne zahvate. Što se više odgađa posjet, to su veće šanse da će se dijete bojati stomatologa budući da nije naviknuto na redovite posjete od malih nogu.

Kako izgleda prvi pregled?

Sam pregled traje 15-20 minuta, a svi stomatolozi opće prakse prošli su potrebnu edukaciju za rad s djecom. Ako postoji mogućnost, dobro je odvesti dijete pedodontu, odnosno stomatologu specijalistu dječje stomatologije. Pedodonti su specijalizirani za rad s vrlo malim dobnim skupinama ili s problematičnom djecom koja odbijaju suradnju. Neki stomatolozi posjeduju i manje uređaje koji su prilagođeni radu s djecom, stoga je prije posjeta dobro konzultirati se s profesionalcima je li potreban specijalist ili je ipak dovoljan stomatolog opće prakse.

1. Razgovor s djetetom

Dobar stomatolog započet će pregled razgovorom s djetetom u kojem je dobro objasniti zašto je važno prati zubiće, jesti zdravu hranu i piti dovoljno tekućine. Nema potrebe da dijete sjedi u zubarskom stolcu, nego može sjediti u krilu roditelja kako bi cijela situacija bila manje zastrašujuća. Poželjno je i da sama ordinacija bude prilagođena djetetu – da se nalazi pokoji crtež ili igračka. Samo „sterilno“ ambulantno okruženje može izazivati anksioznost kod djeteta te je dobro prilagoditi novu okolinu kako bi se ono što ugodnije osjećalo.

2. Upoznavanje s priborom

Stomatološki pribor često izaziva strah i u odraslih, stoga se preporuča upoznavanje djeteta s priborom prije same upotrebe. Kroz igru se djetetu može pokazati kako se koristi koja sprava, što se njome liječi i koji zvuk proizvodi, budući da su zvukovi bušilica i drugog pribora u stomatološkoj ordinaciji velik okidač straha.

3. Kratak pregled

Ovisno o suradljivosti djeteta stomatolog može obaviti i kratak pregled usne šupljine. Dijete staro oko godinu dana ima mliječne zube (uglavnom sve sjekutiće i prve kutnjake) pa stomatolog može procijeniti razvija li se oralna šupljina uredno i dati pokoji savjet za oralno zdravlje.
Ako je dijete suradljivo, mogu se izvesti neke od osnovnih stomatoloških procedura kao što je pranje zubi rotirajućom četkicom i pastom i korištenje sisaljke za slinu. Time se dijete navikava da zahvati ne moraju uvijek biti bolni, što uvelike smanjuje strah kod sljedećeg posjeta.

4. Nagrade

Nagrađivanje djeteta ostavlja pozitivan dojam posjeta, a nagrade mogu biti jednostavne poput diplome za hrabrost, naljepnica i igračaka. Dijete dobivanjem nagrade stvara dojam da je ordinacija zabavno mjesto i to ga može motivirati da „pretrpi“ zahvat koji prethodi nagradi.

Kako djetetova dob utječe na reakciju?

Dijete staro do tri godine

U ovoj dobnoj skupini potrebna je velika strpljivost i razumijevanje. Djetetu ove dobi odvojenost od majke stvara dodatnu anksioznost pa je poželjno da je majka bar neko vrijeme pregleda prisutna u ordinaciji.

Dijete predškolske dobi

Karakteristika je ove dobi tvrdoglavost i česte promjene raspoloženja, stoga se stav stomatologa treba individualno prilagoditi svakom djetetu. U radu je potrebna odlučnost i najučinkovitiji je prijateljski stav, razgovor kojim se jednostavno tumači svaki postupak i ignoriranje negativnog ponašanja.

Dijete školske dobi

Dijete koje pohađa osnovnu školu suradljivo je i svjesno brige o vlastitom zdravlju. Izazovi ove skupine rezultat su međusobnog zastrašivanja vršnjaka. Česta je situacija da jedno dijete drugom prepričava svoj posjet stomatologu i pritom preuveliča traumatičan događaj. Nesuradljivost može biti rezultat loše komunikacije, što se lako može ispraviti posvećivanjem kratkog vremena na objašnjavanje postupaka budući da je dijete ove dobi dovoljno staro da razumije zašto je svaki postupak potreban.

Što roditelj može učiniti?

Roditelj ima najvažniju ulogu u pripremanju djeteta za posjet stomatologu, a često se roditeljski strah projicira na dijete. Moguće je da samom roditelju posjet stomatologu budi loše uspomene i izaziva anksioznost, stoga odgađa i djetetov posjet, a kako je roditelj model ponašanja djetetu, strah od stomatologa može biti i naučen.

Stvaranje zdravih navika

Briga za vlastito zdravlje treba se usađivati djetetu od samog početka budući da se takve navike uče u djetinjstvu i teže ih je ispravljati kad dijete naraste. Od malih nogu potrebno je učiti dijete o tjelesnoj higijeni i higijeni usne šupljine kako bi se što prije stvorila svijest o važnosti brige za zdravlje, ali i samostalnost u održavanju vlastite higijene. Jedna od važnijih navika je redovito posjećivanje stomatologa, pogotovo u svrhu preventivnih pregleda. Ako prvih nekoliko posjeta prođe ugodno, dijete će prevladati strah od nepoznatog i redoviti posjet prijeći će u naviku koja će ga pratiti do kraja života.

Razgovor s djetetom

Prije posjeta stomatologu bitno je da roditelj jasno objasni djetetu što će se dogoditi i da ga upozna s radom i samom svrhom stomatologa. Važno je objasniti djetetu da je stomatolog osoba koja pomaže liječiti i pomaže u rješavanju boli više nego što ju on nanosi. Isto tako treba naglasiti kako je posjet stomatologu nešto što svaka osoba obavlja, a dobro je spomenuti ugodna iskustva njihovih najbližih – prijatelja, braće i sestara.

Najčešće greške

Zastrašivanje djeteta

Glavna greška koju roditelji rade prije svega je zastrašivanje djeteta kada se ponaša neprimjereno. Roditelj možda nesvjesno izgovori rečenice poput: „Ako ne budeš dobar, zvat ću zubara“, kojima ne pridaje veliku važnost, ali takve i slične disciplinske mjere mogu uvelike pridonijeti strahu od stomatologa.

Neugodna iskustva bližnjih

Roditelji, starija braća i sestre, djedovi, bake i druge bliske osobe nikako ne smiju pred djetetom iznositi svoja neugodna iskustva. Dijete u mnogim stvarima oponaša starije te može stvoriti loše predrasude prije vlastitog posjeta.
Ne preporuča se ni „podmićivanje“ djeteta nagradom ako budu dobra prilikom posjeta. Takvim ponašanjem u djece se prije samog posjeta stvara slika da se tamo događa nešto loše što bi im moglo naškoditi.

Roditeljski strah

Roditelji mogu biti anksiozni prije posjeta stomatologu njihova djeteta, bilo zbog brige za dijete, bilo zbog vlastitog straha. Važno je pokušati prebroditi sam strah budući da dijete zamjećuje puno više nego što mu se predstavlja, a strah roditelja stvara strah i djetetu.
U nekim je situacijama dobro probati i s pristupom da sam roditelj prizna djetetu da ni njemu posjet stomatologu nije ugodan, ali da usprkos tome svejedno mora kod stomatologa i da postoje neke stvari koje nikome nisu ugodne, ali da se svejedno moraju učiniti. U ovom pristupu najvažnije je naglasiti pozitivne osjećaje kao što je hrabrost i neustrašivost samog djeteta.

Zaključak

Prvi posjeti stomatologu od izrazite su važnosti jer diktiraju cjeloživotni odnos prema redovitoj stomatološkoj kontroli i održavanju oralne higijene. Navike koje se steknu u djetinjstvu ostaju do kraja života, ali isto je tako teško riješiti se straha odraslih osoba koji vuku iz djetinjstva. Uvijek je lakše stvarati navike, nego ih kasnije ispravljati, a to se postiže osvješćivanjem brige o oralnom zdravlju djeteta od prve godine života, s mnogo razgovora i velikim strpljenjem za naše najmanje.

Metal-keramičke zubne krunice

S rastućim napretkom u estetskoj dentalnoj medicini, keramika kao materijal izvrsnih estetskih svojstava postaje odličnim izborom u svakodnevnom radu suvremene ordinacije dentalne medicine. Osim potpuno keramičkih nadomjestaka, značajno mjesto u kliničkoj praksi još uvijek imaju i metal-keramički nadomjestci jer savršeno obuhvaćaju poželjna svojstva metala kao što su čvrstoća, trajnost i stabilnost te keramike kao biomaterijala najboljeg estetskog učinka. Zbog toga već desteljećima slove kao zlatni standard u estetskoj dentalnoj medicini nudeći pritom zadovoljavajući nivo estetike kao i dugoročnu strukturnu izvedbu, s klinički dokumentiranom frakturom krunice na otprilike 3 % tijekom 20 godina.

Sve veće mjesto u suvremenoj fiksnoj protetici zauzimaju novije tehnologije u izradi protetskih radova poput računalno vođenog oblikovanja ili računalno vođene izrade nadomjestaka (inlaya, onlaya, ljuski, krunica i mostova).

Zubne krunice i vrste zubnih krunica

Zubne krunice protetski su nadomjestci čija je uloga vraćanje boje, oblika i funkcije oštećenog zuba, ali i zamjena zuba koji nedostaju. Ukoliko nedostaje više zubi, moguće je izraditi spojene krunice u obliku zubnog mosta.

Na tržištu postoji nekoliko materijala za izradu zubnih krunica, a u suvremenim stomatološkim ordinacijama najčešće se koriste keramika, porculan, cirkonij, metali, kompozitni materijali ili kombinacija materijala. Tako razlikujemo metal-keramičke, cirkon-keramičke te potpuno keramičke (Emax) krunice. U nastavku ćemo se najviše usredotočiti na metal-keramičke zubne krunice.

Što su metal-keramičke zubne krunice?

Metal-keramičke zubne krunice sastoje se od metalne baze preko koje je presvučeno nekoliko slojeva keramike. Metalnu komponentu najčešće čini legura nikla, kobalta i kroma.

Metalna komponenta:

    • Nikal – flekisibilan materijal, ugodan za korištenje, ali može izazvati alergijske reakcije pa se u novije vrijeme često izostavlja
    • Legura kroma i kobalta – najbolje rješenje što se tiče biokompatibilnosti i cijene, ne uzrokuje alergije i djeluje pozitivno na sprečavanje karijesa
    • Molibden – dodaje se u legure kako bi se poboljšala elastična svojstva
    • Titanij – hipoalergeni materijal, ali rijetko se koristi zbog visoke cijene
    • Zlato – danas se rade samo po narudžbi zbog izrazito visoke cijene metala; najbolja biokompatibilnost.

Kako odabrati najbolji materijal za izradu nadomjestaka?

Ovisno o tome što želite postići u estetskom i funkcionalnom smislu, najbolju preporuku za materijal od kojeg će zubni nadomjestak biti napravljen dobit ćete kroz detaljan pregled i konzultacije kod doktora dentalne medicine koji će Vam pobliže objasniti prednosti i nedostatke svake opcije. Prilikom odabira materijala za zubnu krunicu, Vaš će stomatolog razmotriti faktore kao što su položaj i funkcija zuba, boja okolnih zubi, očuvanost zuba, položaj tkiva desni, koliki dio zuba je vidljiv kad se nasmiješite, financijske okolnosti itd.

Kod većih oštećenja zubne krunice gdje nije moguće ugraditi kompozitni ispun, a ta oštećenja ipak nisu dovoljno velika da se nadoknađuju ugradnjom zubne krunice moguće je ugraditi inlay, onlay ili overlay protetske ispune. Njihova prednost u odnosu na zubne krunice ili ljuskice je manja invazivnost jer zahtijevanju značajno manje brušenja i veću stopu očuvanja zuba.

Zašto je potrebna takva vrsta intervencije?

Ukoliko je zub oštećen, veća je vjerojatnost za lomljenje tijekom žvačnog ciklusa i posljedično nemogućnost pravilnog sudjelovanja u istom. Kontakti između oštećenih zubi nisu dovoljno kvalitetni te često dolazi do nakupljanja ostataka hrane u međuzubnim prostorima, što uzrokuje stvaranje zubnih džepova i upalu zubnog mesa uz bol, neugodan zadah i nelagodu. Potrošeni i oštećeni zubi narušavaju ne samo estetiku osmijeha već i zdravlje cijele usne šupljine. Ukoliko se oštećeni zub ne liječi na vrijeme, može doći do gubitka zuba i zaostajanja praznog prostora u zubnom luku.

Gubitak jednog ili više zubi nedvojbeno utječe na estetiku lica, bez obzira na to radi li se o prednjim ili stražnjim zubima. Također, svaki zub ima specifičnu ulogu u procesu usitnjavanja i žvakanja hrane te gubitak samo jednog zuba uzrokuje promjenu položaja zuba.

Nastojeći se prilagoditi novonastaloj situaciji, zubi u okolini rupe naginju se prema praznom prostoru, a zubi antagonisti iz suprotne čeljusti izrastaju kako bi zatvorili novootvoreni prostor. Time se postupno mijenja način žvakanja, ono postaje manje pravilno, sile se raspodjeljuju na prednje zube koji ne mogu podnijeti toliko opterećenje i počinju se prekomjerno trošiti i rotirati. Posljedično dolazi do gubitka mekog tikva i kosti, kako u zoni gubitka zuba, tako i u zoni prekomjernog opterećenja.

Svi navedeni faktori potencijalno dovode i preostale zube u ugrozu. Zglobovi i mišići reagiraju bolovima i škljocanjem, a moguća je i promjena estetike donje trećine lica. Osim toga, opada i kvaliteta procesuiranja hrane, a pati i želudac do kojeg dolazi nedovoljno usitnjena hrana.

Budući da govor podrazumijeva koordinaciju mišića i oralnih struktura kao što su usne, jezik, zubi, glasni trakt i obrazi, bilo kakvo oštećenje oralne strukture može dovesti do oštećenja u govoru i nemogućnosti izgovaranja određenih slova ili glasova.

Kako izgleda procedura?

Prije zahvata potrebna je rentgenska snimka zuba, kao i sanacija karijesa ili punjenja korijenskih kanala ukoliko postoji rizik od infekcije, ili je zub vrlo oštećen i raspadnut. Zahvat je u potpunosti bezbolan jer se uvijek provodi uz primjenu lokalne anestezije.

Priprema zuba brušenjem površina neophodna je kako bi zub bio prikladan za navlaku. Od pacijenata se uzima detaljan otisak zuba, koji zubni tehničari u laboratoriju koriste kao kalup za izradu zubne krunice. Postupak izrade najčešće traje 3 do 4 dana. Za to vrijeme ugradit će Vam se tzv. privremena krunica kako bi se zub adekvatno zaštitio.

Zubna se krunica svojim oblikom i veličinom poklapa sa susjednim zubima te daje potpuno prirodan izgled. Metal se u moderno vrijeme dizajnira digitalno te izrađuje putem 3D printera za metal, čime se smanjuje faktor ljudske greške na minimum i ubrzava cijeli proces.

Alternativno dužem čekanju izrade zubne krunice, postoji mogućnost skraćivanja postupka na samo jedan dan uz tzv. CAD/CAM tehnologiju. Tada Vaš stomatolog pomoću uređaja za skeniranje snimi digitalnu sliku Vaših zubi. Zatim računalni softver koristeći te slike izrađuje 3D model zuba. Digitalni dizajn potom se šalje drugom stroju koji izrezuje oblik krune iz bloka keramike te je Vaša krunica vrlo brzo spremna za cementiranje.

Nakon zahvata

Nakon zahvata nužno je da se pridržavate smjernica dobre oralne higijene, što uključuje pranje zubi dva puta dnevno i čišćenje zubnim koncem jednom dnevno — posebno oko područja krune gdje se desni susreću sa zubom kako biste osigurali dugovječnost Vaših metal-keramičkih krunica, ali i očuvali sveukupno zdravlje usne šupljine. Također, preporučuju se redovite posjete stomatološkoj ordinaciji radi kontrole zdravlja presvučenog zuba, ali i okolnih zuba.

Tko su idealni kandidati za ugrađivanje zubnih krunica?

Zubne krunice općenito mogu riješiti mnoge nedostatke na zubima, estetske ili funkcionalne prirode.

Ugradnja zubnih krunica idealno je rješenje za Vas ako:

    • ste nezadovoljni svojim zubima jer su izgubili na estetici ili funkcionalnosti uslijed oštećenja, lomljenja, karijesa ili trošenja zuba tijekom godina, a ne želite potrošiti cijelo bogatstvo.
    • imate zube s velikim ispunama.
    • želite zaštititi zub nakon terapije punjenja korijenskih kanala.
    • jednostavno želite poboljšati oblik, boju ili veličinu zuba.

Prednosti metal-keramičkih zubnih krunica:

    • najpovoljnije estetsko rješenje
    • dugotrajnost – do 15 godina
    • izvrsna opcija za stražnje zube jer podnose veće opterećenje
    • mogućnost izrade vrlo preciznih konstrukcija.

Nedostatci metal-keramičkih zubnih krunica:

    • estetika osmijeha kod pacijenata s izraženom tendencijom povlačenja zubnog mesa – moguće naziranje metalne baze prema korijenu zuba s vremenom
    • teže postići vrhunsku estetiku i transparentnost prirodnog zuba jer metalna baza ne propušta svjetlost
    • visoka invazivnost
    • pojedine legure koje čine metalne baze mogu izazvati alergijske reakcije
    • ako je zub zdrav, nužno je uklanjanje zubnog živca
    • uklanja se caklina na susjednim zubima
    • karijes i paradontne bolesti
    • povećana abrazivnost zuba.

Zaključak

Ovisno o tipu problema i Vašim financijskim mogućnostima, metal-keramičke zubne krunice mogu biti pravo rješenje za Vas, posebice ako tražite dugotrajno i povoljno rješenje! Ukoliko imate bilo kakvo oštećenje zuba ili Vam nedostaje zub(i), javite se u našu ordinaciju kako bismo Vas mogli savjetovati i ponuditi optimalno rješenje za Vaš problem.

Zubni implantati

Želite ponosno isticati svoj savršeni osmijeh? Nedostatak jednog ili više zubi uzrokuje Vam nelagodu i nedostatak samopouzdanja? Ne možete normalno jesti, pričati ili stalno morate razmišljati kako prekriti nedostatke zubi koje imate? Ako mislite da ne postoji rješenje Vašeg problema, varate se! Napretkom tehnologije u dentalnoj medicini pojavili su se zubni implantati koji su danas sve više na glasu. Ugrađivanje zubnih implantata postalo je sastavni način liječenja potpune ili djelomične bezubosti u stomatologiji. Investirajte dugoročno u svoj osmijeh i olakšajte si svakodnevnicu! U nastavku saznajte više o zubnim implantatima.

Što su zubni implantati?

Zubni implantati trajni su nadomjestci koji se kirurški ugrađuju u usnu šupljinu na mjesto nedostajućeg zuba/zubi. Radi se o strukturama izgrađenim od aloplastičnih materijala koji su biokompatibilni i naposlijetku srastaju s kosti, čime se osigurava trajnost i potpora za fiksnu ili mobilnu zubnu protezu. Kada se govori o zubnom implantatu, ne misli se na cjelovit zub, već na „zubni korijen“ koji je umjetan te je u obliku vijka.  Zubni implantati sastavni su dio implantološkog kompleksa koji još čine abutment (protetska nadogradnja) i protetski nadomjestak (zubna krunica ili most).

Od čega su izrađeni zubni implantati?

Implantati su izrađeni od titana, koji je materijal izbora zbog svoje izvrsne biokompatibilnosti. To znači da se kost dobro integrira s implantatom i stvara čvrstu vezu. Međutim, postoje i drugi materijali koji se koriste za izradu implantata, poput cirkonija.

Što je potrebno poznavati prije samog postupka implantacije?

Poznavanje anatomskih obilježja nužno je prije samog postupka implantacije kako bi se spriječile potencijalne komplikacije kod pacijenta i kako bi sam postupak bio ispravan. Potrebno je precizno procijeniti pojedine anatomske čimbenike poput stanja kostiju i položaja određenih anatomskih struktura kako bi se osigurao pravilan odabir implantata i planiranje najprikladnijeg položaja implantata.

Ono što je zapravo najvažnije jest odrediti položaj alveolarnog živca, odnosno mjesto alveolarnog kanala unutar kojeg je smještena i alveolarna arterija. Ozljedom ovih struktura prilikom ugradnje implantata može nastati bol, prekomjerno krvarenje, promjene osjeta i slično.

Uz samu procjenu anatomskih struktura, važno je uzeti u obzir i pacijentove mogućnosti i želje kako bi sam tretman bio što uspješniji i rezultirao bolji ishodom za pacijenta. Nakon procjene izrađuje se plan liječenja.

Što je važno dodatno poznavati o pacijentu?

Također je kod pacijenta potrebno ispitati određena stanja i bolesti poput kardiovaskularnih bolesti (hipertenzije, kongestivnog zatajenja srca, subakutnog bakterijskog endokarditisa i sl.), endokrinih poremećaja (šećerna bolest, poremećaji štitnjače i sl.), poremećaja krvi, bolesti kostiju i dr.

Koje se slikovne metode mogu koristiti za snimanje prije postupka implantacije?

Sveobuhvatna i precizna radiografska procjena pruža sve potrebne podatke važne za što bolji ishod postupka implantacije. Za snimanje anatomskih struktura mogu se koristiti različiti slikovni modaliteti:

    • periapeksna radiografija
    • panoramska radiografija
    • okluzalna radiografija
    • kefalometrijska radiografija
    • kompjuterizirana tomografija (medicinski CT i konusni CT)

Postupak implantacije

Postupak zubne implantacije sastoji se od nekoliko koraka i može trajati od nekoliko mjeseci do godine dana, ovisno o složenosti pojedinog slučaja. Opći postupak zubne implantacije je sljedeći:

1. Postavljanje implantata

Nakon što se isplanira postupak slijedi postavljanje implantata. To se obično radi pod lokalnom anestezijom, a može se koristiti i sedacija, ako je potrebno. Stomatolog će napraviti otvor u kosti gdje će postaviti implantat, a zatim će implantat postaviti u kost. Postupak je vrlo brz i traje otprilike oko 15 minuta za jedan implantat. Nakon postavljanja implantata, važno je dati vremena kosti da se integrira s implantatom, odnosno da implantat u cijelosti sraste s kosti prije nastavka postupka (otprilike 3 do 6 mjeseci).

2. Izrada abutmenta

Kada se implantat integrira u kost slijedi postavljanje abutmenta. Abutment je dio implantata koji povezuje implantat s krunom. Stomatolog će napraviti otisak Vaših zuba kako bi se izradio abutment, a zatim će se abutment postaviti na implantat.

3. Izrada krunice

Zadnji je korak izrada i postavljanje krunice. Krunica je trajni zubni nadomjestak koji se pričvršćuje na abutment. Stomatolog će uzeti otisak zuba i poslati ga u laboratorij gdje će se izraditi krunica. Naposljetku, stomatolog će izrađenu krunicu pričvrstiti na abutment.

Što se savjetuje nakon provedenog postupka implantacije?

Nakon što se implantat i krunica postave, važno je nastaviti s redovitim održavanjem zuba. Redoviti posjeti stomatologu, četkanje zuba i korištenje zubnog konca pomoći će u održavanju zdravlja vaših zuba i implantata.

Koje su prednosti zubnih implantata?

Zubni implantati popularan su i učinkovit način zamjene nedostajućih zuba. Ovdje su neke od prednosti zubnih implantata:

    • Izgled i funkcionalnost: Zubni implantati vrlo su slični prirodnim zubima po izgledu i funkcionalnosti. Oni su dizajnirani da se savršeno uklope u Vašu usnu šupljinu i zamijene izgubljene zube, što rezultira prirodnim i estetski privlačnim osmijehom.
    • Trajnost: Zubni implantati vrlo su izdržljivi i trajni, što ih čini dugoročnim rješenjem za zamjenu nedostajućih zuba. U usporedbi s alternativama, kao što su zubne proteze, implantati su mnogo otporniji na trošenje i mogu trajati mnogo godina ako se pravilno održavaju.
    • Komfor: Implantati su ugrađeni u kost, što ih čini vrlo stabilnima i udobnima. Neće se pomicati ili klizati kao što se to može dogoditi sa zubnim protezama.
    • Održavanje oralnog zdravlja: Implantati se ne oslanjaju na druge zube za podršku, što ih čini manje invazivnima za okolne zube. Osim toga, implantati se mogu održavati i čistiti na isti način kao i prirodni zubi, uz redovitu oralnu higijenu.
    • Potpora koštanoj strukturi: Kada nedostaju zubi, to može uzrokovati gubitak koštane mase u čeljusti, što može utjecati na oblik i funkciju lica. Implantati, s druge strane, stimuliraju rast kostiju i potiču zdravu koštanu strukturu.
    • Poboljšanje govora: Nedostatak zuba može utjecati na vaš govor, a zubni implantati mogu poboljšati vašu sposobnost izgovaranja riječi.

Koji su nedostatci zubnih implantata?

Unatoč brojnim prednostima, zubni implantati imaju i neke nedostatke, a neki od njih su:

    • Visoka cijena: Ugradnja zubnih implantata skup je postupak, a troškovi se mogu značajno razlikovati ovisno o mjestu i vrsti implantata koji se koristi. Mnogi pacijenti ne mogu si priuštiti implantaciju, pa se odlučuju za alternative.
    • Kirurški postupak: Ugradnja zubnih implantata kirurški je postupak koji zahtijeva lokalnu anesteziju i može biti neugodan ili bolan za pacijenta. Neke osobe s medicinskim stanjima poput dijabetesa, kardiovaskularnih problema ili bolesti desni mogu biti manje prikladne za ovaj postupak.
    • Vrijeme liječenja: Postupak ugradnje implantata može zahtijevati više posjeta stomatologu, a sam proces može trajati nekoliko mjeseci. To može biti frustrirajuće za pacijente koji žele brzo rješenje za svoj problem.
    • Mogućnost komplikacija: Kao i kod svakog kirurškog zahvata, postoje rizici od komplikacija nakon implantacije. To može uključivati infekciju, oštećenje živaca, krvarenje ili odbacivanje implantata.
    • Održavanje oralne higijene: Iako su implantati vrlo izdržljivi i trajni, potrebno je redovito održavanje oralne higijene kako bi se spriječile infekcije i upale. Pacijenti moraju redovito posjećivati stomatologa i četkati zube i zubne implantate kako bi održali oralno zdravlje.

Koje su moguće kontraindikacije kod ugradnje zubnih implantata?

Ugradnja zubnih implantata može biti kontraindicirana za neke pacijente, ovisno o njihovom zdravstvenom stanju i drugim čimbenicima. Neke od kontraindikacija za ugradnju zubnih implantata uključuju:

    • Nedostatna količina koštane mase: Za ugradnju implantata potrebna je dovoljna količina zdrave koštane mase u čeljusti. Ako nedostaje koštano tkivo, pacijenti mogu zahtijevati dodatne postupke poput koštanog graftiranja prije nego što se može ugraditi implantat.
    • Problemi sa zubnim mesom: Ako pacijent ima ozbiljne probleme s desnima, poput parodontne bolesti ili gingivitisa, to može utjecati na uspjeh implantacije. Stomatolog može preporučiti liječenje desni prije nego što se izvrši ugradnja implantata.
    • Loše oralno zdravlje: Pacijenti s lošim oralnim zdravljem, poput karijesa ili infekcija, mogu biti manje prikladni za ugradnju implantata. Stomatolog će preporučiti liječenje bilo kojeg problema prije nego što se ugradi implantat.
    • Zdravstvena stanja: Pacijenti s određenim zdravstvenim stanjima poput dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti ili autoimunih poremećaja mogu imati veći rizik od komplikacija nakon ugradnje implantata.
    • Loše navike: Pušenje ili konzumiranje alkohola mogu utjecati na uspjeh implantacije i povećati rizik od infekcija.

Zaključak

Zubni implantati nude mnoge prednosti u usporedbi s drugim opcijama za zamjenu zuba. Međutim, prije donošenja odluke o implantaciji, važno je razgovarati sa svojim stomatologom kako bi se utvrdilo je li to najbolja opcija za Vaš slučaj. Stomatolog će Vam dati detaljne upute i smjernice za njegu i održavanje implantata nakon postupka. Također, važno je napomenuti da se postupak implantacije može razlikovati ovisno o Vašem slučaju i individualnim potrebama. Za više informacija o ugradnji zubnih implantata kontaktirajte nas!

Amalgamski ispuni

Sigurno ste se susreli s pojmovima „bijele“ i „crne plombe“ tijekom posjeta stomatologu. Što su to zapravo „bijele“, a što „crne plombe“? Jesu li „crne plombe“, odnosno amalgamski ispuni samo estetski neprihvaljivi, ili čak štetni? U ovome članku informirajte se o svojstvima, prednostima i manama amalgamskih ispuna i doznajte trebate li ih mijenjati i izričito tražiti bijelu alternativu!

Što je amalgam?

Amalgam je naziv za slitinu žive s drugim metalom, kao što je zlato, srebro, platina, bakar, cink ili aluminij. Dentalni amalgam, slitina žive s jednom ili više kovina, najrasprostranjeniji je i najdulje korišten materijal za rekonstrukciju oštećenja tvrdih zubnih tkiva.

Sastav i svojstva

Temeljni kemijski sastav dentalnog amalgama čine živa, srebro, kositar i bakar. U malim količinama prisutni su još cink, zlato, platina, paladij i nikal. Amalgam dijelimo u dvije temeljne skupine ovisno o količinskom udjelu bakra:

    • konvencionalni dentalni amalgami – sadrže do 3 % bakra i pretežno su zamijenjeni novijim
    • dentalnim amalgamom s visokim udjelom bakra – sadrži 13 – 30 % bakra i ima poboljšana svojstva.

Svojstva dentalnog amalgama:

Kako bi dentalni materijal bio prigodan za korištenje, mora imati određena fizikalna i kemijska svojstva. Neka od najvažnijih svojstava amalgama uključuju:

    • mehaničku čvrstoću – dentalni amalgam s visokim udjelom bakra osobito je otporan na tlačnu silu te može podnijeti veću jedinicu tlaka po površini od prirodnog dentina.
    • sklonost koroziji – uslijed elektrokemijskih reakcija dolazi do nagrizanja kovina, čime se oštećuje njihov površinski i ispodpovršinski sloj. Metal uronjen u elektrolit – čiju ulogu u usnoj šupljini imaju slina, meko i koštano tkivo – teži prijeći u ionsko stanje što dovodi do nastanka sitnih lomova na rubovima ispuna.
    • sklonost promjeni boje – uslijed visokog udjela srebra koje reagira sa sumporovim spojevima, dolazi do nakupljanja površinskog sloja koji ne utječe na mehanička svojstva ispuna, ali dovodi do nastanka crne boje koja negativno djeluje na estetiku.

Primjena amalgamskih ispuna

Zubni karijes najraširenija je kronična bolest današnjice u kojoj dolazi do demineralizacije i propadanja zubnog tkiva. Stomatolog prilikom liječenja karijesa otvara karijesnu leziju, odstranjuje karijesni dentin, oblikuje kavitet tako da su stijenke preostalog dentina okomite na dno i međusobno paralelne, a potom se uklonjeno zubno tkivo nadoknađuje određenim materijalom. Amalgam je jedan od osnovnih materijala za ispune zbog svojih mnogih prednosti.

Prednosti amalgamskih ispuna

Amalgam se koristi u dentalnoj medicini već dulje od 150 godina, zbog čega se smatra provjereno dobrim izborom. Prednosti amalgamskih ispuna su:

    • dugotrajnost – amalgamski ispuni uz pravilnu njegu mogu trajati oko 15 godina
    • čvrstoća – amalgamski ispuni manje su skloni pucanju od drugih materijala te su prikladni za pacijente kod kojih je potrebno nadomjestiti velik dio zuba
    • pristupačnost – jeftiniji je od ostalih materijala koji se koriste za ispune
    • brzina primjene – zbog svojstva samostvrdnjavanja, amalgamski ispuni mogu se postaviti u jednom sloju u kavitet gdje brzo poprimaju čvrst oblik, što je osobito značajno kod djece, kojoj bi kraće iskustvo postavljanja moglo umanjiti stres postupka

Mane amalgamskih ispuna

Bez obzira na poželjna svojstva amalgamskih ispuna i njihovu dugoročnu upotrebu u stomatološkoj praksi, od 2017. godine započelo je postepeno uklanjanje amalgama iz dentalne medicine. Neke od mana koje su doprinijele postepenom uklanjanju amalgamskih ispuna su:

  • potencijalna toksičnost žive
  • boja – osobito zbog kemijskih reakcija srebra, boja amalgamskih ispuna znatno odudara od prirodne boje zubi i vrlo je primjetna, čak i na stražnjim zubima
  • mehanika postavljanja – kako bi se ostvarile odgovarajuće mehaničke interakcije amalgama sa zubom, potrebno je ukloniti nešto veću količinu zdravog zubnog tkiva
  • sklonost koroziji – može dovesti do nastanka sekundarnih karijesa.

Toksikologija žive

Živa – metal sa zloglasnom reputacijom zbog kojeg postoji strah od razbijanja toplomjera – u amalgamskim ispunima zastupljena je u velikom postotku. Međutim, može li živa iz amalgama zapravo štetiti Vašem zdravlju? Znanstvena zajednica ima vrlo podijeljena mišljenja jer, iako su dobro poznati mnogobrojni negativni efekti žive na zdravlje čovjeka, čini se da živa iz amalgamskih ispuna nema učinak na zdravlje generalne populacije.

Učinci žive

U prirodi živu nalazimo u tri oblika – organski, anorganski i elementarni. Amalgamski ispuni otpuštaju najmanje toksičan oblik žive – elementarnu živu u obliku pare koja se udiše i apsorbira kroz pluća. Elementarna živa je lipofilna, odnosno otapa se u mastima koje grade staničnu stijenku, što znači da može u tijelu prijeći brojne barijere – krvno-moždanu barijeru, placentalnu barijeru, a ulazi i u mliječne žlijezde.

Posljedice koje živa ima na određene stanice i organe jako se razlikuju ovisno o tome kojem tipu žive su izloženi. Iako amalgamski ispuni doista ispuštaju njezin najmanje toksičan oblik, problem nastaje uslijed biotransformacije. Naime, u ljudskom organizmu dolazi do promjene tipova žive iz jednog u drugi biokemijskim reakcijama, tako da je tešto pratiti što se točno odvija nakon udisanja para žive. Poznato je da živu karakterizira bioakumulacija, odnosno da dolazi do njezinog nakupljanja u tkivu jetre, bubrega i mozga.

Trebam li zamijeniti amalgamski ispun ili odabrati neko koji nije toksičan?

Ne postoje dokazi negativnih učinaka žive iz amalgamskih ispuna na opću populaciju, ali preporuka struke jest da bi rizične skupine, sklonije potencijalnim nuspojavama, trebale izbjegavati doticaj sa živom, u bilo kojem obliku. U rizičnu skupinu spadaju:

    • trudnice i njihove bebe – upravo zbog mogućnosti žive da prelazi placentalnu barijeru
    • žene koje planiraju trudnoću
    • žene koje doje – zbog mogućnosti žive da prodire u mliječne žlijezde
    • djeca mlađa od šest godina
    • osobe s postojećim neurološkim problemima ili problemima s bubrezima.

Ukoliko ste se pronašli u nekoj od rizičnih skupina, a već posjedujete amalgamski ispun, ne preporučuje se da ga mijenjate! Naime, ukoliko je ispun u dobrom stanju i nije oštećen, uklanjanje bi moglo biti rizičnije od izloženosti. Izloženost živi najveća je tijekom restauracija, dakle postavljanja ili uklanjanja ispuna.

Alternativni ispuni

Ukoliko će Vam dentalni ispun tek trebati, vjerojatnije je da ćete se susresti s nekim od novih materijala koji su posljednjih godina zamijenili amalgam, a poznatiji su kao „bijele plombe“. Dijelom zbog mana, a dijelom zbog polemike oko toksičnosti žive, amalgam je zamijenjen alternativnim materijalima poboljšanih svojstava. Neki od alternativnih materijala koji se koriste za ispune su:

    • Kompozitne smole
    • Staklenoionomerni cementi
    • Cention N.
Kompozitne smole

Osnovne prednosti koje kompozitne smole imaju nad amalgamom su:

  • bijela boja – ovaj materijal dolazi u nekoliko nijansi bijele boje, što ga čini prikladnim za primjenu na prednjim zubima
  • mehanika postavljanja – potrebno je ukloniti puno manje zdravog zubnog tkiva.
Staklenoionomerni cementi

Osnovne prednosti koje staklenoionomerni cementi imaju nad amalgamom su:

  • adhezivno vezanje za tvrda zubna tkiva – sprječava se curenje i daljnje propadanje zuba
  • otpuštanje fluorida – osim zaštite preostalog zubnog tkiva, otpušteni fluor štiti sve zube u usnoj šupljini od pojave karijesa.
Cention N

Osnovne prednosti koje Cention N ima nad amalgamom su:

    • otpuštanje iona – uz fluoridne, Cention N otpušta kalcijeve i hidroksilne ione kojima dodatno štiti od demineralizacije zuba i neutralizira pojavu kiselosti koju uzrokuju kariogene bakterije
    • estetski prihvatljiv – osim boje koja dobro odgovara boji zuba, Cention N pokazuje i određeni postotak translucencije zbog čega se bolje uklapa u zubno tkivo.

Kako znati kada zamijeniti amalgamski ispun?

Nezadovoljavajuća estetika i potencijalna toksičnost žive nisu dovoljni razlozi da se potpuno efikasne i čvrste amalgamske ispune uklanja i zamjenjuje novima. Međutim, svakako biste trebali posjetiti svojeg stomatologa i zatražiti pregled ispuna ukoliko:

    • primijetite pukotinu u amalgamskom ispunu
    • osjetite zubobolju na mjestu ispuna i/ili osjećaj osjetljivosti na tople, hladne ili zašećerene napitke
    • pretrpite ozljedu koja uključuje zub s ispunom
    • Vašem ispunu prođe „rok trajanja“ koji u slučaju amalgama iznosi 15-ak godina.

Zaključak

Amalgamski ispuni, s više od 100 godina praktične upotrebe, široko su rasprostranjeni u dentalnoj medicini i dobro poznati kao „crne plombe“. Međutim, razvoj novih materijala s poboljšanim svojstvima, osobito estetskim, doveo je do zamjene amalgamskih ispuna tzv. „bijelim plombama“. Sve manji broj stomatologa uopće koristi amalgam, tako da ne morate brinuti oko estetike novih ispuna. Također, ukoliko su Vaši postojeći amalgamski ispuni čitavi i mlađi od 15 godina, ne morate brinuti ni oko njih! Amalgam je ipak čvrst i pouzdan materijal, a toksičnost žive nije jednoznačno dokazana, stoga ne morate žuriti s uklanjanjem postojećih ispuna!

Higijena usne šupljine: Kako pravilno prati zube

Najvažniji čimbenik higijene usne šupljine je pravilna tehnika četkanja zubiju

Naslage na zubima učinkovito se uklanjaju četkicom uz pomoć paste za zube. Optimalno bi bilo oprati zube nakon svakog obroka, a minimalno 2 puta dnevno, dakle ujutro i navečer. Četkicu je potrebno postaviti na mjesto gdje se formira najviše naslaga, odnosno gdje se spaja zubno meso i zub. Zatim je potrebno, postavljajući četkicu pod kut, laganim kružnim pokretima prijeći cijelu plohu zuba. Kako biste prošli sve plohe dovoljno je da tako četkate zube između tri i pet minuta.

Prilikom četkanja vrlo je važno ne zaboraviti prostor između zubiju

Značajni prostor između zuba koji iznosi oko 40% nedostupan je četkicom za zube. Upravo zato koristimo zubni konac i interdentalne četkice. Njihovo pravilno korištenje zahtijeva malo truda i vježbe te Vas ne treba obeshrabriti eventualni početni neuspjeh. Čišćenje međuzubnog prostora trebali biste prakticirati netom prije četkanja tako da laganim pritiskom konac postavite između dva zuba te prelazite cijelom linijom od ruba zubnog mesa do vrha zuba. Taj postupak ponavljajte za svaki zub pojedinačno.

Uz standardnu rutinu oralne higijene vrlo koristan dodatak su vodice za ispiranje usta

Zbog učinkovitog smanjivanja stvaranja plaka i količine bakterija antiseptičke otopine za ispiranje usta izvrsno nadopunjuju standardnu rutinu oralne higijene. Važno je zapamtiti kako vodice nikako ne mogu nadomjestiti četkicu za zube, već pomažu pri dodatnom osnaživanju učinka pravilnog i dobrog četkanja.

Stručnjaci Dental Centra Apex pomoći će Vam ako želite provjeriti čistite li ispravno i pravilno vlastite zube. Pomoći ćemo Vam i savjetovati Vas ne samo u pojašnjavanju pravilnog četkanja i rukovanja zubnim koncem/interdentalnim četkicama, već i pri izboru Vaše četkice i paste za zube.