Prvi posjet djeteta stomatologu predstavlja novu fazu odgoja djeteta u kojoj ih roditelj u suradnji sa stomatologom uči održavati oralnu higijenu i razvijati savjest o vlastitom zdravlju. Iako se naizgled ne doima kao važan događaj, traumatičan prvi posjet stomatološkoj ordinaciji može usaditi doživotni strah od stomatologa. Kako bi se takva negativna reakcija izbjegla, donosimo nekoliko savjeta u ovom članku.
Važnost brige o mliječnim zubima
Među roditeljima postoji stav da zdravlje mliječnih zubi nije od tolike važnosti budući da se radi o zubima koji će „ionako ispasti“. Iako su privremeni, mliječni zubi imaju itekakvu ulogu jer potiču normalan rast i razvoj čeljusti. Bitan su preduvjet za urednu prehranu jer omogućuju žvakanje, a jako su bitan faktor u razvoju jasnog i razumljivog govora. Takve i slične stavke važne su za primjeren psihički razvoj djeteta koji se naravno odražava i na odraslu dob.
Kada je vrijeme za prvi posjet?
Već se u prvom koraku često pravi greška – roditelji se odlučuju posjetiti stomatologa tek kad postoji neki zdravstveni problem u njihova djeteta. Dijete nerijetko prije samog posjeta duže vremena trpi bolove, a posjet zahtijeva izvođenje zahvata koji su bolni i zastrašujući.
Sukladno preporukama krovne američke stomatološke organizacije American Dental Association, prvi posjet treba se obaviti već oko prve godine djetetova života, odnosno prije nego što je stvarno potrebno stomatološko liječenje. Time se omogućava upoznavanje djeteta sa stomatologom, priborom i ordinacijom bez bolne uspomene na pokvareni zub i neugodne zahvate. Što se više odgađa posjet, to su veće šanse da će se dijete bojati stomatologa budući da nije naviknuto na redovite posjete od malih nogu.
Kako izgleda prvi pregled?
Sam pregled traje 15-20 minuta, a svi stomatolozi opće prakse prošli su potrebnu edukaciju za rad s djecom. Ako postoji mogućnost, dobro je odvesti dijete pedodontu, odnosno stomatologu specijalistu dječje stomatologije. Pedodonti su specijalizirani za rad s vrlo malim dobnim skupinama ili s problematičnom djecom koja odbijaju suradnju. Neki stomatolozi posjeduju i manje uređaje koji su prilagođeni radu s djecom, stoga je prije posjeta dobro konzultirati se s profesionalcima je li potreban specijalist ili je ipak dovoljan stomatolog opće prakse.
1. Razgovor s djetetom
Dobar stomatolog započet će pregled razgovorom s djetetom u kojem je dobro objasniti zašto je važno prati zubiće, jesti zdravu hranu i piti dovoljno tekućine. Nema potrebe da dijete sjedi u zubarskom stolcu, nego može sjediti u krilu roditelja kako bi cijela situacija bila manje zastrašujuća. Poželjno je i da sama ordinacija bude prilagođena djetetu – da se nalazi pokoji crtež ili igračka. Samo „sterilno“ ambulantno okruženje može izazivati anksioznost kod djeteta te je dobro prilagoditi novu okolinu kako bi se ono što ugodnije osjećalo.
2. Upoznavanje s priborom
Stomatološki pribor često izaziva strah i u odraslih, stoga se preporuča upoznavanje djeteta s priborom prije same upotrebe. Kroz igru se djetetu može pokazati kako se koristi koja sprava, što se njome liječi i koji zvuk proizvodi, budući da su zvukovi bušilica i drugog pribora u stomatološkoj ordinaciji velik okidač straha.
3. Kratak pregled
Ovisno o suradljivosti djeteta stomatolog može obaviti i kratak pregled usne šupljine. Dijete staro oko godinu dana ima mliječne zube (uglavnom sve sjekutiće i prve kutnjake) pa stomatolog može procijeniti razvija li se oralna šupljina uredno i dati pokoji savjet za oralno zdravlje.
Ako je dijete suradljivo, mogu se izvesti neke od osnovnih stomatoloških procedura kao što je pranje zubi rotirajućom četkicom i pastom i korištenje sisaljke za slinu. Time se dijete navikava da zahvati ne moraju uvijek biti bolni, što uvelike smanjuje strah kod sljedećeg posjeta.
4. Nagrade
Nagrađivanje djeteta ostavlja pozitivan dojam posjeta, a nagrade mogu biti jednostavne poput diplome za hrabrost, naljepnica i igračaka. Dijete dobivanjem nagrade stvara dojam da je ordinacija zabavno mjesto i to ga može motivirati da „pretrpi“ zahvat koji prethodi nagradi.
Kako djetetova dob utječe na reakciju?
Dijete staro do tri godine
U ovoj dobnoj skupini potrebna je velika strpljivost i razumijevanje. Djetetu ove dobi odvojenost od majke stvara dodatnu anksioznost pa je poželjno da je majka bar neko vrijeme pregleda prisutna u ordinaciji.
Dijete predškolske dobi
Karakteristika je ove dobi tvrdoglavost i česte promjene raspoloženja, stoga se stav stomatologa treba individualno prilagoditi svakom djetetu. U radu je potrebna odlučnost i najučinkovitiji je prijateljski stav, razgovor kojim se jednostavno tumači svaki postupak i ignoriranje negativnog ponašanja.
Dijete školske dobi
Dijete koje pohađa osnovnu školu suradljivo je i svjesno brige o vlastitom zdravlju. Izazovi ove skupine rezultat su međusobnog zastrašivanja vršnjaka. Česta je situacija da jedno dijete drugom prepričava svoj posjet stomatologu i pritom preuveliča traumatičan događaj. Nesuradljivost može biti rezultat loše komunikacije, što se lako može ispraviti posvećivanjem kratkog vremena na objašnjavanje postupaka budući da je dijete ove dobi dovoljno staro da razumije zašto je svaki postupak potreban.
Što roditelj može učiniti?
Roditelj ima najvažniju ulogu u pripremanju djeteta za posjet stomatologu, a često se roditeljski strah projicira na dijete. Moguće je da samom roditelju posjet stomatologu budi loše uspomene i izaziva anksioznost, stoga odgađa i djetetov posjet, a kako je roditelj model ponašanja djetetu, strah od stomatologa može biti i naučen.
Stvaranje zdravih navika
Briga za vlastito zdravlje treba se usađivati djetetu od samog početka budući da se takve navike uče u djetinjstvu i teže ih je ispravljati kad dijete naraste. Od malih nogu potrebno je učiti dijete o tjelesnoj higijeni i higijeni usne šupljine kako bi se što prije stvorila svijest o važnosti brige za zdravlje, ali i samostalnost u održavanju vlastite higijene. Jedna od važnijih navika je redovito posjećivanje stomatologa, pogotovo u svrhu preventivnih pregleda. Ako prvih nekoliko posjeta prođe ugodno, dijete će prevladati strah od nepoznatog i redoviti posjet prijeći će u naviku koja će ga pratiti do kraja života.
Razgovor s djetetom
Prije posjeta stomatologu bitno je da roditelj jasno objasni djetetu što će se dogoditi i da ga upozna s radom i samom svrhom stomatologa. Važno je objasniti djetetu da je stomatolog osoba koja pomaže liječiti i pomaže u rješavanju boli više nego što ju on nanosi. Isto tako treba naglasiti kako je posjet stomatologu nešto što svaka osoba obavlja, a dobro je spomenuti ugodna iskustva njihovih najbližih – prijatelja, braće i sestara.
Najčešće greške
Zastrašivanje djeteta
Glavna greška koju roditelji rade prije svega je zastrašivanje djeteta kada se ponaša neprimjereno. Roditelj možda nesvjesno izgovori rečenice poput: „Ako ne budeš dobar, zvat ću zubara“, kojima ne pridaje veliku važnost, ali takve i slične disciplinske mjere mogu uvelike pridonijeti strahu od stomatologa.
Neugodna iskustva bližnjih
Roditelji, starija braća i sestre, djedovi, bake i druge bliske osobe nikako ne smiju pred djetetom iznositi svoja neugodna iskustva. Dijete u mnogim stvarima oponaša starije te može stvoriti loše predrasude prije vlastitog posjeta.
Ne preporuča se ni „podmićivanje“ djeteta nagradom ako budu dobra prilikom posjeta. Takvim ponašanjem u djece se prije samog posjeta stvara slika da se tamo događa nešto loše što bi im moglo naškoditi.
Roditeljski strah
Roditelji mogu biti anksiozni prije posjeta stomatologu njihova djeteta, bilo zbog brige za dijete, bilo zbog vlastitog straha. Važno je pokušati prebroditi sam strah budući da dijete zamjećuje puno više nego što mu se predstavlja, a strah roditelja stvara strah i djetetu.
U nekim je situacijama dobro probati i s pristupom da sam roditelj prizna djetetu da ni njemu posjet stomatologu nije ugodan, ali da usprkos tome svejedno mora kod stomatologa i da postoje neke stvari koje nikome nisu ugodne, ali da se svejedno moraju učiniti. U ovom pristupu najvažnije je naglasiti pozitivne osjećaje kao što je hrabrost i neustrašivost samog djeteta.
Zaključak
Prvi posjeti stomatologu od izrazite su važnosti jer diktiraju cjeloživotni odnos prema redovitoj stomatološkoj kontroli i održavanju oralne higijene. Navike koje se steknu u djetinjstvu ostaju do kraja života, ali isto je tako teško riješiti se straha odraslih osoba koji vuku iz djetinjstva. Uvijek je lakše stvarati navike, nego ih kasnije ispravljati, a to se postiže osvješćivanjem brige o oralnom zdravlju djeteta od prve godine života, s mnogo razgovora i velikim strpljenjem za naše najmanje.
