Kada dijete treba prvi put kod zubara?
Prvi pregled preporučuje se nakon nicanja prvog mliječnog zuba, a najkasnije do navršenih 12 mjeseci.
Možda se roditelju čini prerano voditi tako malo dijete stomatologu, osobito ako zubi izgledaju potpuno zdravo. Upravo je u tome važnost preventivnog pregleda – ne čekamo da se pojavi bol ili karijes kako bismo počeli brinuti o zdravlju zuba.
Na prvom pregledu stomatolog može procijeniti stanje zuba i usne šupljine, procijeniti rizik od karijesa te roditeljima dati preporuke o četkanju, fluoridnoj pasti, prehrani i drugim navikama važnima za oralno zdravlje. AAPD posebno naglašava važnost ranog uspostavljanja kontinuiranog odnosa djeteta sa stomatologom, odnosno tzv. dentalnog doma.
Rani dolazak ima još jednu važnu prednost: dijete dobiva priliku upoznati stomatologa prije nego što mu stomatolog zatreba zbog boli ili većeg problema.
Prvi pregled ne mora uključivati nikakav zahvat
Roditelji ponekad odgađaju prvi pregled jer se boje da će dijete odmah morati „popravljati zub”. No, prvi posjet ne mora uključivati nikakav zahvat.
Kod malog djeteta prvi susret može biti vrlo jednostavan: upoznavanje sa stomatologom, razgovor, igra, pokazivanje ordinacije i instrumenata te, ako je dijete spremno, pregled zubića.
To je posebno važno za djecu koja se prvi put susreću sa stomatološkom ordinacijom. Cilj nije pod svaku cijenu obaviti što više tijekom prvog posjeta, nego djetetu pomoći da se osjeća sigurno.
Upravo zato prvi pregled možemo promatrati kao prvi korak u stvaranju odnosa povjerenja između djeteta, roditelja i stomatologa.
Koliko često dijete treba ići stomatologu?
Na pitanje koliko često dijete treba ići stomatologu ne postoji jedan odgovor koji vrijedi za svako dijete.
Učestalost kontrola ovisi o dobi djeteta, stanju zuba i desni, riziku od karijesa, oralnim navikama i drugim individualnim čimbenicima. AAPD preporučuje redovite preglede, pri čemu se interval prilagođava djetetovom riziku i potrebama. U njihovom preporučenom rasporedu za djecu opće populacije navodi se pregled svakih šest mjeseci ili prema procijenjenom riziku od bolesti.
Zato nije potrebno samostalno određivati koliko mjeseci treba proći između pregleda. Nakon pregleda stomatolog može preporučiti kada bi bilo dobro ponovno doći.
Kod djeteta koje ima povećan rizik od karijesa kontrole mogu biti češće, dok kod djeteta s urednim oralnim zdravljem interval može biti drugačiji.
Najvažnije je da kontrole postanu redovit dio brige o zdravlju, a ne nešto na što se pomisli tek kada zaboli zub.
Zašto su mliječni zubi važni?
„Ionako će ispasti.” To je jedna od najčešćih rečenica koju čujemo kada se govori o mliječnim zubima.
Istina je da su mliječni zubi privremeni, ali to nikako ne znači da nisu važni.
Mliječni zubi omogućuju djetetu normalno žvakanje i sudjeluju u razvoju govora. Osim toga, pomažu održavati prostor za trajne zube koji će ih naslijediti. Prerani gubitak mliječnog zuba može dovesti do gubitka prostora i pomicanja susjednih zuba, ovisno o tome koji je zub izgubljen i u kojoj fazi razvoja.
Neliječeni karijes mliječnih zuba također može uzrokovati bol i infekciju te utjecati na djetetovo svakodnevno funkcioniranje.
Zato mliječne zube treba čuvati jednako ozbiljno kao i trajne – sve dok je njihova prirodna funkcija potrebna.
Kako pripremiti dijete za zubara?
Priprema za prvi posjet počinje kod kuće, prije nego što dijete uopće uđe u ordinaciju.
Roditelj može jednostavno objasniti da će dijete ići stomatologu koji će pogledati njegove zubiće. Kod mlađe djece može pomoći i igra – primjerice, dijete može „pregledavati” zube plišanoj igrački ili roditelju.
Ne treba djetetu unaprijed detaljno objašnjavati sve moguće postupke niti razgovor pretvarati u ozbiljan događaj. Dovoljno je biti smiren, pozitivan i koristiti riječi koje dijete može razumjeti.
U stomatologiji se koristi i „tell-show-do” pristup: djetetu se prvo objasni što ćemo napraviti, zatim mu se pokaže kako to izgleda, a tek potom se pristupa postupku. AAPD ovu tehniku navodi među osnovnim metodama ponašajnog vođenja djece.
Što roditelji rade pogrešno?
Roditelji gotovo uvijek žele pomoći svom djetetu. Međutim, ponekad upravo iz najbolje namjere mogu nenamjerno stvoriti dodatnu napetost.
Jedan od čestih primjera je rečenica:
„Nemoj se bojati, neće boljeti.”
Iako roditelj time želi umiriti dijete, riječ „boljeti” može djetetu prvi put skrenuti pažnju na mogućnost boli.
Umjesto toga, bolje je govoriti jednostavno i pozitivno:
- „Idemo upoznati stomatologa.”
- „Doktor će ti pokazati kako izgleda pregled.”
- „Možeš pitati ako ti nešto nije jasno.”
- „Ako ti nešto nije ugodno, možeš to reći.”
Ne treba djetetu obećavati da će sve biti potpuno bez neugode. Puno je važnije dati mu osjećaj da smije komunicirati, postavljati pitanja i reći kako se osjeća.
Što ako dijete plače?
Neka djeca bez problema sjednu u stomatološku stolicu već pri prvom dolasku. Drugoj djeci treba više vremena. Neka se mogu uplašiti već pri ulasku u ordinaciju ili pri susretu s nepoznatom osobom.
I to je u redu.
Plač ne znači da je posjet neuspješan. Dijete ne treba uspoređivati s drugom djecom niti ga treba požurivati zato što je drugo dijete iste dobi reagiralo drugačije.
U takvoj situaciji važno je usporiti, prilagoditi komunikaciju i procijeniti što dijete u tom trenutku može prihvatiti. Suvremene smjernice dječje stomatologije naglašavaju individualizirani pristup te među osnovnim metodama navode komunikaciju, pozitivno potkrepljenje, distrakciju i postupnu desenzitizaciju.
Kako to izgleda u našoj ordinaciji?
U svakodnevnom radu s djecom primjećujemo da im puno pomaže kada im se prvo pokaže što ćemo raditi, kada se ide polako i kada im se objasni ono što slijedi.
Važno nam je držati se onoga što smo djetetu rekli. Ako kažemo da ćemo prvo samo pogledati zubiće, onda upravo to i napravimo. Na taj način dijete postupno uči da može vjerovati stomatologu i da će ono što mu je objašnjeno zaista biti tako.
Neka djeca se boje već pri prvom susretu. Tada često pomogne prijateljski pristup, razgovor i malo vremena za upoznavanje. Ponekad se s djetetom prvo malo „igramo” – pokažemo mu ordinaciju, razgovaramo, upoznamo ga s instrumentima i pustimo ga da samo sudjeluje u onome što se događa.
Ne mora svako dijete odmah biti spremno za pregled. Ponekad je najbolji prvi korak jednostavno stvoriti ugodno iskustvo i dati djetetu vremena.
Kako roditelj svojim ponašanjem utječe na dijete?
Roditelj ima važnu ulogu i prije samog dolaska u ordinaciju.
Djeca vrlo često primjećuju kako roditelji reagiraju na nepoznate situacije. Istraživanja pokazuju povezanost između roditeljskog i dječjeg dentalnog straha, osobito kod djece mlađe od osam godina. To ipak ne znači da je roditelj „kriv” ako se dijete boji stomatologa – dentalni strah može biti povezan s brojnim čimbenicima, uključujući temperament djeteta i prethodna iskustva.
Ono što roditelj može učiniti jest pomoći djetetu da posjet doživi kao nešto normalno.
Zato je dobro:
- o stomatologu razgovarati smireno
- koristiti jednostavne i pozitivne izraze
- ne pričati djetetu o vlastitim neugodnim iskustvima kao da ga na njih pripremamo
- ne koristiti stomatologa kao prijetnju ili kaznu
- dopustiti djetetu da postavi pitanja
- ne pokazivati pretjeranu zabrinutost prije samog pregleda.
U našoj praksi vidimo koliko priprema kod kuće može značiti. Kada roditelj mirno razgovara s djetetom o tome gdje ide i što ga otprilike očekuje, dijete često dolazi s manje neizvjesnosti.
Prvi posjet nije samo pregled zuba
Kada govorimo o tome kada dijete prvi put kod zubara, nije važno samo pitanje dobi. Važno je i kakvo će iskustvo dijete imati.
Rani pregled omogućuje pravodobno uočavanje mogućih problema, procjenu rizika od karijesa i razgovor s roditeljima o prevenciji. Istodobno, dijete dobiva priliku upoznati stomatologa i ordinaciju prije nego što se pojavi potreba za liječenjem.
Zato prvi posjet ne mora biti velik događaj. Ponekad je dovoljno da dijete upozna osobu koja će se brinuti o njegovim zubima, pogleda ordinaciju i shvati da je stomatolog netko s kim može razgovarati i kome može vjerovati.
Najčešća pitanja roditelja
Kada dijete treba prvi put kod zubara?
Prvi pregled preporučuje se nakon nicanja prvog zuba, a najkasnije do prvog rođendana.
Mora li dijete odmah sjesti u stomatološku stolicu?
Ne mora. Ovisno o dobi i reakciji djeteta, prvi posjet može biti prvenstveno upoznavanje sa stomatologom i ordinacijom. Važno je pristup prilagoditi djetetu.
Treba li djetetu reći „neće boljeti”?
Bolje je izbjegavati takva obećanja. Umjesto toga, djetetu možemo objasniti što će se događati i dati mu do znanja da može reći ako mu nešto nije ugodno.
Što ako dijete plače?
Plač je moguća reakcija na novu i nepoznatu situaciju. Nije znak da je dijete „neposlušno” niti da je prvi posjet propao. Stomatolog može prilagoditi tempo i način komunikacije te djetetu dati više vremena.
Koliko često dijete treba ići stomatologu?
Kontrole se planiraju individualno. AAPD za djecu opće populacije navodi redovite preglede svakih šest mjeseci ili prema procijenjenom riziku, no konkretan interval određuje se prema potrebama djeteta.
Jesu li mliječni zubi zaista toliko važni?
Da. Osim što omogućuju žvakanje i sudjeluju u razvoju govora, mliječni zubi pomažu održavati prostor za trajne zube. Zato ih je važno redovito kontrolirati i liječiti kada je potrebno.
Zaključak
Prvi odlazak djeteta stomatologu ne treba čekati do pojave boli ili karijesa. Pravo vrijeme za prvi pregled je nakon nicanja prvog zuba, a najkasnije do prvog rođendana.
No jednako je važno i kako taj prvi susret izgleda.
Polagan pristup, objašnjavanje i pokazivanje onoga što ćemo napraviti, prijateljska komunikacija i dovoljno vremena za prilagodbu mogu pomoći djetetu da se osjeća sigurnije. Roditelji u tome imaju važnu ulogu – smiren razgovor kod kuće i pozitivan odnos prema stomatologu mogu biti dobar temelj za buduće posjete.
Ako niste sigurni kada dijete treba prvi put kod zubara ili kako ga pripremiti za pregled, razgovor sa stomatologom dobar je prvi korak. U Dental Centru Apex svakom djetetu nastojimo pristupiti individualno i omogućiti mu da se s ordinacijom, stomatologom i samim pregledom upozna svojim tempom.
Autor: dr. med. dent. Filip Kašner
